Vijesti

Uvod

Bršljan (lat. Hedera helix) je zimzelena drvenasta biljka penjačica iz porodice Araliaceae. Drugi nazivi za ovu biljku su: barsijan, beštran, bršljen i brštan.

Ova penjačica naraste 20-30 m u visinu na za nju prikladnim mjestima, kao što su drveća, klifovi i zidovi. Javlja se na vlažnim i humusnim zemljištima, ali dobro podnosi i kamenita i vapnenasta tla, voli vlažan zrak. Odlikuje se kožastim zimzelenim listovima koji na jednoj biljci mogu doći u više različitih oblika. Listovi mogu biti zeleni ili prošarani kremastobijelim ili srebrenastim prugama, a dugi su 50-100 mm. Srcolikog su varijabilnog oblika i spiralno raspoređeni. Spiralno su raspoređeni po stabljici koja se pomoću zračnog korijenja penje i prihvati za podlogu.

O pripravku

ako je još otac medicine Hipokrat pomogao bršljanu da stekne iznimnu popularnost u liječenju, nije ništa znao o njegovim iscjeliteljskim svojstvima. Vjerovao je da u biljkama žive bogovi i duhovi koji im daju iscjeliteljske moći. Od 16. stoljeća posvećuje se sve veća pozornost bršljanu kao lijeku protiv upala dišnog sustava. U 19. stoljeću jedan liječnik je primijetio da djeca u nekim dijelovima južne Francuske manje pate od kašlja jer piju mlijeko iz malih posudica izrađenih od dijelova bršljanova drveta. Bršljan sadrži djelotvorne tvari, saponine, koji se izdvajaju iz listova, a svoje ime zahvaljuju činjenici da stvaraju pjenu kad se otope u vodi. Nakon brojnih kliničkih ispitivanja, čiji su rezultati pokazali i dokazali djelotvornost bršljana odnosno njegova aktivnog sastojka alfa-hederina u liječenju kašlja, opisan je i njegov mehanizam djelovanja u stanici.

Umjesto vode, mlijeka i slično mi smo kao otapalo koristili naš livadni med, med je zbog svoje trajnosti inače sjajno otapalo. Listove bršljanja koje smo brali u 8. i 9. mjesecu, a nalaze se u samom jednom od naših pčelinjaka i u njegovoj neposrednoj blizini, smo oprali te ih usitnili, smjestili u staklenku do 2/3 zapremnine, te prelili medom. Takav medni pripravak smo držali zatvoren u staklenki uz povremeno pretresanje 45 dana, te cijeđenjem dobili medni pripravak od bršljana.

Blag u okusu, pomalo trpak u tragovima gorčine, poput samog okusa lista bršljana, ugodno djeluje na upaljeno grlo pogotovo nadraženo kašljem.

Zaključno

Ovaj medni pripravak nije lijek, te ne može poslužiti kao zamjena za lijek, za liječenje služe liječnici, te ako su Vam poznate neke moguće alergijske reakcije molimo Vas oprez kao i kod svih mednih i drugih prirodnih proizvoda i svakako savjet sa liječnikom. Ali kao takav sasvim sigurno može dobro poslužiti u ublažavanju i smirenju simptoma prehlade, kašlja i grlobolje i ja ga osobno, kao i članovi moje obitelji kao takvim konzumiramo.

Izvor: Opg pčelarstvo Korać

Uvod

Zbog velike količine C vitamina, proizvodi od borovih iglica mogu se koristiti kao preventiva protiv prehlade i gripe u zimskim mjesecima.

Borove iglice sadrže aktivne sastojke koji potiču iskašljavanje i izbacivanje sekreta iz dišnih puteva čime pospješuju liječenje upale grla i bronhitisa, a mogu pomoći i u ublažavanju simptoma astme.

Istovremeno, antiseptičko djelovanje eteričnih ulja iz borovih iglica uništava patogene bakterije sprječavajući širenje infekcije dišnih puteva.

Eterično ulje bora dobiva se parnom destilacijom borovih iglica i grančica, a karakterizira ga svjež i snažan miris. Najčešće je bezbojno, ali može biti i boje jantara. Najvažniji sastojci eteričnog ulja bora su bornil-acetat, α- i β-pinen i kamfor.

O pripravku

Priprema “meda” od borovih iglica ne zahtijeva mnogo vremena i sastojaka, ali sirup treba odležati 40 dana na suncu prije upotrebe, što treba imati na umu kada planirate početak njegova korištenja.

1 kg iglica bora, jele ili smreke,

1 kg meda

Priprema:

Naberite što više mladih izboja iglica, najbolje iz šumskih područja gdje je zrak nezagađen. Dobro ih operite i ostavite da se osuše.

Na dno čiste i suhe staklenke nanesite tanak sloj šećera ili meda.

Preko šećera odnosno meda nanesite gusto sloj iglica.

Nanosite redom sloj šećera pa iglica pritom ih sabijajući prema dnu staklenke sve dok ne dođete do vrha.

Između nekoliko slojeva možete dodati i par kriški limuna ako želite citrusnu aromu.

Staklenku dobro zatvorite i ostavite na osunčanom mjestu. Iglice će kroz to vrijeme pustiti smolu od koje nastaje sirup odnosno med.

Nakon 40 dana (5-6 tjedana) sirup procijedite i izlijte u manje staklenke.

Čuvajte ga čvrsto zatvorenog u hladnjaku.

Zaključno

Med od borovih iglica možete koristiti svakodnevno, a preporučuje se u zimskim mjesecima uzimati dvije do tri žlice čistog meda kao prevenciju od upale dišnih organa.

Nemojte ga koristiti kao dodatak čajevima jer će vruća voda ukloniti većinu aktivnih zdravih sastojaka.

Ako sumnjate na alergije ili bolujete od nekog oblika alergije, trudnice, djeca i kronični bolesnici, prije konzumacije svakako potražiti savjet obiteljskog liječnika.

Izvor: Opg pčelarstvo Korać

Gavez – biljka koja od davnina liječi rane i kosti

Gavez se koristio još u srednjem vijeku za liječenje zglobova i zacjeljivanje rana. Uvijek se smatrao lijekom koji je prikladan za sve bolesti vezane za kosti.

Gavez (Symphytum officinale L.) je razgranjena biljka prekrivena oštrim dlakama, visoka do 120 cm. To je korovska biljka koja vrlo brzo raste. Možemo je naći u Europi i Aziji obično na vlažnim livadama i pored potoka i rijeka.

Kao ljekoviti dio biljke koristi se korijen koji se iskopava u proljeće ili jesen. Korijenje je vrlo krhko i crno, otkud i naziv – crni gavez. Prije sušenja korijenje je potrebno razrezati da bi se prije osušilo. Reže na komade 10-15 cm, a sušenje se obavlja u što kraćem vremenskom razdoblju kako bi se spriječio proces fermentacije djelatnih tvari. Osušeno korijenje čuva se u suhoj prostoriji.

O gavezu

Listicle offa

Sastav

Korijen sadrži:

• trijeslovine (4-6%),
• sluzi,
• škrob,
• alantoin (1-8%),
• inulin,
• kolin,
• biljne kiseline,
• triterpene i
• alkaloide.

Ljekovito djelovanje

Ljekovito djelovanje gaveza potvrđeno je nizom kliničkih studija. Glavnom aktivnom djelatnom tvari smatra se alantoin, koji ima sposobnost poticanja stvaranja novog tkiva. Stimulira stanični rast što rezultira epitelizacijom kože. Alantoin ima snažno keratolitičko i adstrigentno djelovanje, djeluje na bol te smanjuje otok.

Danas se preparati gaveza koriste samo za vanjsku upotrebu, kod ozljeda kod kojih nema oštećenja kože. Koristi se kod:

• iščašenja
• uganuća
• kontuzija
• modrica
• tvrdih oteklina
• kod bolesti mišića i zglobova

Na tržištu gavez dolazi u obliku masti za vanjsku primjenu. Ponekad masti gaveza sadrže i još neke aktivne tvari i biljke, kao npr. propolis, stolisnik, crni sljez, vitamin E.

Zaključno

Kremu ili mast nanosite na neoštećene dijelove kože, na bolna i otečena mjesta tri do četiri puta na dan. Nakon upotrebe potrebno je oprati ruke.

UPOZORENJE: Pripravci gaveza se ne smiju uzimati oralno! Kod ljudi izaziva niz nuspojava: proljev, nadutost, promjene u cirkulaciji. Preparati gaveza se ne smiju koristiti na oštećenoj koži i otvorenim ranama.

Ograničena je i duljina primjene, pa se savjetuje da se nakon 4-6 tjedana tretiranja ozljede lokalno prekine korištenje, a prije svake primjene uputno se posavjetovati sa svojim liječnikom.

Mast gaveza ne smije se koristiti tijekom trudnoće i dojenja.

Izvor: Opg pčelarstvo Korać